Konferencija prePOROD – Izazovi i trendovi u maternalnoj skrbi u Hrvatskoj i Europskoj uniji; osvrt i dojmovi

Bila je to konferencija s iznimno dobrim izborom predavača i tema te su i Hrvatska udruga za promicanje primaljstva kao i Hrvatska komora primalja sudjelovale na njoj i aktivno i pasivno.

            Teme i predavanja bili su iznimno zanimljivi; predavači iz Europske unije približili su nam svoju praksu i moramo reći kako se praksa u Hrvatskoj, osobito što se tiče primaljske skrbi, značajno razlikuje od europske. Elizabeth Geisel, počasna predsjednica Udruge samostalnih primalja iz Njemačke, približila nam je model skrbi u svojoj zemlji. U Njemačkoj žene zaista imaju pravo izbora, a oduševio nas je broj porođajnih centara i kuća za rađanje. Kako smo imale prilike čuti od dr. Alfirevića, našeg liječnika koji gotovo cijeli radni vijek radi u bolnici u Liverpoolu, liječnici se u Velikoj Britaniji ne bave fiziološkim porođajima, već patologijom trudnoće i porođaja, dok britanske primalje potpuno preuzimaju skrb za zdravu populaciju. Dr. Alfirevića nekako smo gledale kao „zvijezdu“ ovog događanja i nismo se razočarale. Prezentirao nam je model skrbi u Velikoj Britaniji, no i vlastite stavove, koji se, usput rečeno, prilično razlikuju od stavova hrvatskih mainstream liječnika porodničara. Žene u EU-u redovito imaju kontinuiranu primaljsku skrb, od čega ipak odskače još jedino Slovenija, koja nema neovisno primaljstvo. Dr. Alfirević naglasio je važnost dijaloga između liječnikâ, primalja i roditeljskih udruga; za dobrobit svih važno je da se svi slažu i podržavaju određenu praksu. U Sloveniji su primalje napravile puno, žene imaju pravo na više posjeta primalji tijekom trudnoće, a osnovana je i Babiška hiža (Primaljska kuća) pri rodilištu u Postojni, gdje žene mogu – uz određene preduvjete – ostvariti potpuno prirodan porođaj uz primalju; o tome nam je predavala kolegica Nada Matanović. Također imaju prilično dobro organizirane doule, koje su predstavile rezultate svog rada, ali i probleme na koje nailaze jer nisu jednako dobro prihvaćene kao pratnja rodiljama u svim rodilištima. Bilo nam je iznimno drago opet poslušati predavanje dr.sc. Zalke Drglin iz Nacionalnog instituta javnog zdravstva Slovenije, predavanje „Zašto trebamo skrb naklonjenu ženama i djeci?“ bilo je dojmljivo, čak bismo mogle reći - potresno.

            Ipak, najveće oduševljenje primalja izazvale su dvije liječnice porodničarke koje su, u zajedništvu s primaljama, pokrenule velike promjene u rodilištima u kojima rade. Riječ je o dr. Evi Macun iz Opće bolnice „Jesenice“ te o hrvatskoj liječnici Miri Hemerich, koja je voditeljica rodilišta u Kninu (čudi li nas da je riječ baš o ženama liječnicama?). U oba rodilišta uvedene su promjene u stavu prema normalnom porođaju te njegovu tretmanu. Glavna primalja iz kninskog rodilišta Monika Grgić predstavila je statistiku rodilišta, koja se uvelike promijenila. Rodiljama u Kninu nudi se upitnik o njihovim željama, na koji žene odgovaraju prilično različito, no upada u oči jedan podatak: na pitanje „Želite li se u porođaju slobodno kretati i mijenjati položaje?“ sa „da“ je odgovorilo sto posto žena! Koliko još dokaza treba da je ženama u porođaju slobodno kretanje sto posto potrebno prije negoli se omogući svakoj zdravoj ženi? Takve pozitivne promjene te zauzimanje „mekog“ i nježnog stava prema normalnom porođaju oduševili su nas te nam dali nadu da će promjene i za hrvatske žene ipak doći. Knin je gradić u unutrašnjosti zemlje, no nekako mu uvijek uspijeva imati veliku ulogu u hrvatskoj povijesti. On je naš pobjednički grad, koji će vjerojatno zabilježiti i ovaj podatak o sebi: bit će znan kao kolijevka inicijative rodilišta koje je prijatelj majke.

            Naša primalja Erika Spirić održala je izvrsno predavanje o promjeni odnosa između žene i primalje, iz kojeg se jasno moglo primijetiti koliko se i kako mijenja način na koji komuniciramo i služimo ženama: kao profesionalna osoba, kao majčinska figura, kao prateća osoba pri porođaju kada je žena sama, kao podrška za ženine želje. Varaždinsko rodilište opet je odskočilo i zasjalo u pozitivnom svjetlu. Predstavljen je i plakat primalje Barbare Finderle o hormonima u porođaju, što ističemo jer je baš dr. Macun u svom predavanju rekla kako od nje tijekom cijeloga školovanja i specijalizacije nitko nije zahtijevao znanje o specifičnim hormonskim događanjima u porođaju.       

            Uz konferenciju je objavljen vrlo kvalitetan i zanimljiv zbornik radova, konferencija „u malom“, kojemu su dodani zanimljivi tekstovi, te ga svakako vrijedi pročitati. 

            Liječnika je na konferenciji bilo u manjem broju, ali ih je ipak bilo. Pomalo smo stekle dojam kako liječnici još uvijek ne prihvaćaju najbolje organizaciju takva skupa u režiji roditeljske udruge.

Zagrebačka rodilišta, osim pozitivnog stava Kliničke bolnice „Merkur“, čija je liječnica prisustvovala konferenciji, ignorirala su konferenciju ne poslavši nijednog liječnika kao svog predstavnika. Ulazimo u Europsku uniju i osjećamo kako je vrijeme za mnoge promjene. Stoga se ne bi bilo loše podsjetiti da su roditelji ti koji dolaze u naša rodilišta, hrvatske su žene te majke koje dolaze roditi svoju djecu u naša rodilišta, hrvatske su žene te koje su sretne ili nesretne, zadovoljne ili nezadovoljne našom uslugom. Gledajući hrvatske zakone i raznorazne povelje čija je potpisnica i Hrvatska, smatramo kako je komunikacija s roditeljima potrebna i dobrodošla, te bismo trebali biti zadovoljni što imamo tako jaku roditeljsku udrugu koja se potrudila organizirati konferenciju sa sjajnim stručnjacima.

            Kao odgovor na sada već poznatu rečenicu jednog šefa rodilišta „Neće meni rode, babe i žabe određivati koja će pravila biti u mom rodilištu“, sada bi trebalo reći: te rode, babe i žabe klijentice su koje pune povjerenja dolaze roditi svoju djecu u hrvatske ustanove – ne bismo li se trebali potruditi oko dijaloga s roditeljima, oko porodničke skrbi koja je temeljena na medicini zasnovanoj na dokazima, ne bismo li se trebali potruditi da pružimo pravu primaljsku skrb, ne bismo li se trebali potruditi da izbacimo potpuno zastarjele postupke u porodničkoj praksi... Ne bismo li se trebali potruditi oko RAĐANJA i MAJČINSTVA u našoj zemlji, u kojoj se rađa tako malo djece? Hrvati su narod koji već godinama odumire, već davno ne pamtimo godinu u kojoj nas se rodilo više nego što nas je umrlo!

Mislimo da bi itekako vrijedilo truda. U konačnici, i liječnici i primalje i roditelji imaju pravo živjeti u 21. stoljeću, imaju pravo živjeti u demokratskom sustavu, imaju pravo živjeti u osnaženom i naprednom civilnom društvu. Jer već je 2013.!

         Vaše osnaŽENE kolegice primalje

17.4.2013.