Konferencija prePOROD – Izazovi i trendovi u maternalnoj skrbi u Hrvatskoj i Europskoj uniji; osvrt i dojmovi
Bila
je to konferencija s iznimno dobrim izborom predavača i tema te su i Hrvatska
udruga za promicanje primaljstva kao i Hrvatska komora primalja sudjelovale na
njoj i aktivno i pasivno.
Teme i predavanja bili su iznimno
zanimljivi; predavači iz Europske unije približili su nam svoju praksu i moramo
reći kako se praksa u Hrvatskoj, osobito što se tiče primaljske skrbi, značajno
razlikuje od europske. Elizabeth Geisel, počasna predsjednica Udruge
samostalnih primalja iz Njemačke, približila nam je model skrbi u svojoj
zemlji. U Njemačkoj žene zaista imaju pravo izbora, a oduševio nas je broj porođajnih
centara i kuća za rađanje. Kako smo imale prilike čuti od dr. Alfirevića, našeg
liječnika koji gotovo cijeli radni vijek radi u bolnici u Liverpoolu, liječnici
se u Velikoj Britaniji ne bave fiziološkim porođajima, već patologijom trudnoće
i porođaja, dok britanske primalje potpuno preuzimaju skrb za zdravu
populaciju. Dr. Alfirevića nekako smo gledale kao „zvijezdu“ ovog događanja i
nismo se razočarale. Prezentirao nam je model skrbi u Velikoj Britaniji, no i
vlastite stavove, koji se, usput rečeno, prilično razlikuju od stavova
hrvatskih mainstream liječnika
porodničara. Žene u EU-u redovito imaju kontinuiranu primaljsku skrb, od čega ipak
odskače još jedino Slovenija, koja nema neovisno primaljstvo. Dr. Alfirević
naglasio je važnost dijaloga između liječnikâ, primalja i roditeljskih udruga;
za dobrobit svih važno je da se svi slažu i podržavaju određenu praksu. U
Sloveniji su primalje napravile puno, žene imaju pravo na više posjeta primalji
tijekom trudnoće, a osnovana je i Babiška hiža (Primaljska kuća) pri rodilištu
u Postojni, gdje žene mogu – uz određene preduvjete – ostvariti potpuno
prirodan porođaj uz primalju; o tome nam je predavala kolegica Nada Matanović.
Također imaju prilično dobro organizirane doule, koje su predstavile rezultate
svog rada, ali i probleme na koje nailaze jer nisu jednako dobro prihvaćene kao
pratnja rodiljama u svim rodilištima. Bilo nam je iznimno drago opet poslušati
predavanje dr.sc. Zalke Drglin iz Nacionalnog instituta javnog zdravstva
Slovenije, predavanje „Zašto trebamo skrb naklonjenu ženama i djeci?“ bilo je
dojmljivo, čak bismo mogle reći - potresno.
Ipak, najveće oduševljenje primalja
izazvale su dvije liječnice porodničarke koje su, u zajedništvu s primaljama,
pokrenule velike promjene u rodilištima u kojima rade. Riječ je o dr. Evi Macun
iz Opće bolnice „Jesenice“ te o hrvatskoj liječnici Miri Hemerich, koja je
voditeljica rodilišta u Kninu (čudi li nas da je riječ baš o ženama
liječnicama?). U oba rodilišta uvedene su promjene u stavu prema normalnom
porođaju te njegovu tretmanu. Glavna primalja iz kninskog rodilišta Monika
Grgić predstavila je statistiku rodilišta, koja se uvelike promijenila.
Rodiljama u Kninu nudi se upitnik o njihovim željama, na koji žene odgovaraju
prilično različito, no upada u oči jedan podatak: na pitanje „Želite li se u
porođaju slobodno kretati i mijenjati položaje?“ sa „da“ je odgovorilo sto
posto žena! Koliko još dokaza treba da je ženama u porođaju slobodno kretanje sto
posto potrebno prije negoli se omogući svakoj zdravoj ženi? Takve pozitivne
promjene te zauzimanje „mekog“ i nježnog stava prema normalnom porođaju
oduševili su nas te nam dali nadu da će promjene i za hrvatske žene ipak doći.
Knin je gradić u unutrašnjosti zemlje, no nekako mu uvijek uspijeva imati
veliku ulogu u hrvatskoj povijesti. On je naš pobjednički grad, koji će
vjerojatno zabilježiti i ovaj podatak o sebi: bit će znan kao kolijevka
inicijative rodilišta koje je prijatelj majke.
Naša primalja Erika Spirić održala
je izvrsno predavanje o promjeni odnosa između žene i primalje, iz kojeg se
jasno moglo primijetiti koliko se i kako mijenja način na koji komuniciramo i
služimo ženama: kao profesionalna osoba, kao majčinska figura, kao prateća osoba
pri porođaju kada je žena sama, kao podrška za ženine želje. Varaždinsko
rodilište opet je odskočilo i zasjalo u pozitivnom svjetlu. Predstavljen je i
plakat primalje Barbare Finderle o hormonima u porođaju, što ističemo jer je
baš dr. Macun u svom predavanju rekla kako od nje tijekom cijeloga školovanja i
specijalizacije nitko nije zahtijevao znanje o specifičnim hormonskim
događanjima u porođaju.
Uz konferenciju je objavljen vrlo
kvalitetan i zanimljiv zbornik radova, konferencija „u malom“, kojemu su dodani
zanimljivi tekstovi, te ga svakako vrijedi pročitati.
Liječnika je na konferenciji bilo u
manjem broju, ali ih je ipak bilo. Pomalo smo stekle dojam kako liječnici još
uvijek ne prihvaćaju najbolje organizaciju takva skupa u režiji roditeljske udruge.
Zagrebačka
rodilišta, osim pozitivnog stava Kliničke bolnice „Merkur“, čija je liječnica
prisustvovala konferenciji, ignorirala su konferenciju ne poslavši nijednog
liječnika kao svog predstavnika. Ulazimo u Europsku uniju i osjećamo kako je
vrijeme za mnoge promjene. Stoga se ne bi bilo loše podsjetiti da su roditelji
ti koji dolaze u naša rodilišta, hrvatske su žene te majke koje dolaze roditi
svoju djecu u naša rodilišta, hrvatske su žene te koje su sretne ili nesretne,
zadovoljne ili nezadovoljne našom uslugom. Gledajući hrvatske zakone i
raznorazne povelje čija je potpisnica i Hrvatska, smatramo kako je komunikacija
s roditeljima potrebna i dobrodošla, te bismo trebali biti zadovoljni što imamo
tako jaku roditeljsku udrugu koja se potrudila organizirati konferenciju sa
sjajnim stručnjacima.
Kao odgovor na sada već poznatu
rečenicu jednog šefa rodilišta „Neće meni rode, babe i žabe određivati koja će
pravila biti u mom rodilištu“, sada bi trebalo reći: te rode, babe i žabe
klijentice su koje pune povjerenja dolaze roditi svoju djecu u hrvatske
ustanove – ne bismo li se trebali potruditi oko dijaloga s roditeljima, oko porodničke
skrbi koja je temeljena na medicini zasnovanoj na dokazima, ne bismo li se
trebali potruditi da pružimo pravu primaljsku skrb, ne bismo li se trebali
potruditi da izbacimo potpuno zastarjele postupke u porodničkoj praksi... Ne bismo
li se trebali potruditi oko RAĐANJA i MAJČINSTVA u našoj zemlji, u kojoj se
rađa tako malo djece? Hrvati su narod koji već godinama odumire, već davno ne
pamtimo godinu u kojoj nas se rodilo više nego što nas je umrlo!
Mislimo
da bi itekako vrijedilo truda. U konačnici, i liječnici i primalje i roditelji
imaju pravo živjeti u 21. stoljeću, imaju pravo živjeti u demokratskom sustavu,
imaju pravo živjeti u osnaženom i naprednom civilnom društvu. Jer već je 2013.!
Vaše
osnaŽENE kolegice primalje


17.4.2013.